Lokacija proizvoda:
Laktaši, RS, BiH
Format: 13x20 cm
Broj strana: 227
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Godina izdanja:
12. oktobar 2017.
12. oktobar 2017.
ISBN: 978-86-521-2677-4
O knjizi
Nova verzija
Dobitnik Ninove nagrade.
Dobitnik Ninove nagrade.
Ljubav i zločin opštinskog činovnika.
Njegov nadimak je Neminovno. Njegova uzrečica je neminovno.
Posredi je duhovita priča o sredovečnom opštinskom činovniku Radomanu Civriću, čoveku koji je naizgled zadovoljan sobom i svojim životom. Toliko da ne uviđa da mu se kolege podsmevaju, da ga šefica pomalo izrabljuje, da ga retko ko poštuje. Kada u njegovu kancelariju dođe nova, mlada koleginica Slobodanka Kiš, odnos između istinskih zbivanja i Radomanovog viđenja stvarnosti postaje sve dramatičniji. Njegova ljubav – da li stvarna ili umišljenac – i njegov pogled na svet unose nove neminovnosti u roman jednog od najznačajnijih i najnagrađivanijih savremenih srpskih proznih pisaca.
„Uzrečica neminovno, koju glavni junak koristi kao univerzalnu formulu – objašnjenje svega što se događa – označava junaka bolje nego njegovo važeće ime i prezime. Tako je i sa naracijom u ovom romanu: ona bolje označava junakovu stvarnost nego uobičajeni, diskurzivni govor.“ Stojan Đorđić, Književna kritika
Njegov nadimak je Neminovno. Njegova uzrečica je neminovno.
Posredi je duhovita priča o sredovečnom opštinskom činovniku Radomanu Civriću, čoveku koji je naizgled zadovoljan sobom i svojim životom. Toliko da ne uviđa da mu se kolege podsmevaju, da ga šefica pomalo izrabljuje, da ga retko ko poštuje. Kada u njegovu kancelariju dođe nova, mlada koleginica Slobodanka Kiš, odnos između istinskih zbivanja i Radomanovog viđenja stvarnosti postaje sve dramatičniji. Njegova ljubav – da li stvarna ili umišljenac – i njegov pogled na svet unose nove neminovnosti u roman jednog od najznačajnijih i najnagrađivanijih savremenih srpskih proznih pisaca.
„Uzrečica neminovno, koju glavni junak koristi kao univerzalnu formulu – objašnjenje svega što se događa – označava junaka bolje nego njegovo važeće ime i prezime. Tako je i sa naracijom u ovom romanu: ona bolje označava junakovu stvarnost nego uobičajeni, diskurzivni govor.“ Stojan Đorđić, Književna kritika